Tekstovi iz knjige

Tekstovi iz knjige "Muslimanska Baština u Istočnoj Hercegovini"
autora Hivzije Hasandedića.
Izdavač kjige je El-Kalem 1990 Sarajevo.

Bileća

Bileća je smještena na ivici jednog kraškog polja, nedaleko od izvora rijeke Trebišnjice. Poznata je od 14 stoljeća, jer je još u srednjem vijeku ovuda prolazio trgovački put koji je išao od Dubrovinka preko Trebinja, Bileće, Gacka i Sarajeva u Srbiju i dalje u Istanbul. Ovaj drum je imao veliku važnost i u doba turske vladavine, pa su ga oni čuvali i na njemu izgradili čitav niz kula i utvrđenja. (1. Vladislav Škarić, "Podaci za istoriju Hercegovine od 1566 do sredine 17 vijeka", Glasnik Zemaljskog muzeja<GMZ>, Sarajevo, 1931 <XLIII>, str. 59.)

Turske čete su prvi put upale u Bosnu u jesen 1386 i došle do doline Neretve. Dvije godine kasnije one su pod komandom nekog Šahin-paše prodrle duboko u Hercegovinu i doprle do Bileće. (2. Konstantin Jirečak, - Jovan Radonić, Istorija Srba, II izd. sv. I, Beograd, 1952, str.324; Konstantin Jirečak, Die Handelstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien wahrend des Mittelalters, Prag, 1879, str.40.) Bileća je pala u turske ruke prije 1469 do kada su Turci zauzeli sva veća mjesta i utvrdjenja u istočnoj Hercegovini. Od prvih dana turske vladavine Bileća je središte nahije Rudine kojom su upravljale vojvode. Neki Turčin Alica bio je 1483 vojvoda Rudina. U izvorima od 1566 do 1654 spominju se slijedeće vojvode ove nahije: Derviš, Sulejman-aga Šabanović, Mustajbeg i Omer-beg.(3. Naselja srpskih zemalja, knj.II, SAN, Beograd, 1903, str.678.) Omer Kočić, koji je imao kulu u Trebinju, bio je 1657 vojvoda nahije Rudine. (4. Dr Radovan Samardžić, Veliki vek Dubrovnika, Beograd, 1962, str.140) Bileća je bila u sastavu ovih kadiluka: drinskog (fočanskog), novskog i cerničkog. Od 1865 sjedište je kadiluka i mudirluka (sreza), a od 1878 sreza ili općine.

Evlija Čelebija kaže da je na putu iz Dubrovnika u Istanbul prošao kroz Bileću, ali nam o njoj ne daje nikakvih podataka. On jedino navodi da je Bileća u vrijeme njegovog prolaska bila mjesto koje su čuvali panduri i koji su plaću primali iz dubrovačkog harača. Bujrultijom bosanskog valije od zadnjeg zulhidžeta 1037 (7 jula 1663) naredjeno je starješinama pandura u Trebinju i Bileći da osiguraju put od Dubrovnika do Cernice i da na ovoj relaciji stalno drže straže na opasnim mjestima i prolazima. (5. Hazim Šabanović, Bosanski pašaluk, Sarajevo, 1959, str.158, 167; Evlija Čelebi, Putopis, preveo Hazim Sabanović, Sarajevo, 1967, Str.437 i 438.)

Bileća i okolina bili su od polovine proslog stoljeća izlozeni stalnim napadima Crnogoraca i hercegovačkih ustanika. Zato su turske vlasti 1862 sagradile ovdje veliku kulu i u nju smjestile posadu. Ustanici su 1872 ubili u Bileći jednog uglednog muslimana, što je izazvalo velik revolt muslimanskog dijela stanovništva. (6. Husein Bracković, Tarihcei vuku'an Hersek <Mala istorija dogadjaja u Hercegovini> od 1831 do 1878 godine, str.18.) Prema jednom topografskom dokumentu nekog austrijskog špijuna, Bileća je 1862 bila prilično naseljeno mjesto u kojoj su se tada nalazile: džamija, poljska bolnica i niz kula i utvrđenja koja su branila naselje i šire područje. (7. Mr Anđelko Zelenika, "Osvrt na zbirku karata bećkog ratnog arhiva" Tribuna, Trebinje, 1979, str.166.) Ovdje i danas postoje dvije Kapidžića kule i mala kula kod tepihare.

Od polovine 16 do konca prošlog stoljeća ovdje su sagrađeni sljedeći objekti islamske arhitekture: dvije džamije, mekteb, karavansaraj, nekoliko čatrnja (gustijerni), turbe i više kula koje su imale strategijski karakter. O ovim objektima ćemo posebno i detaljnjije govoriti.

1. DŽAMIJA U GRADU

Ova je džamija locirana u istočnom dijelu mjesta, ispod mahale Selišta. Na ovom mjestu nalazila se je ranije i jedna džamija malih dimenzija i bez munare za koju se ne zna kada je sagrađena, niti čija je bila zadužbina. Na njoj su 1872 urađene manje opravke, sto saznajemo iz jednog dokumenta u kome neki Šemić iz Mostara moli bilećkog kadiju da mu dostavi izvjestaj o utrošku sredstava za opravak bilećke džamije. (8. Acta tucarum Provincijalata hercegovackih franjevaca <ATPHF>, At XIV/681.) Ona je usljed čestih napada Crnogoraca na Bileću, posebno u vrijeme ustanka 1875 do 1878 godine, bila često oštećivana i djelomično rušena. Crnogorci su u ljeto 1875 zapalili u Bileći sve javne zgrade pa je tada, sigurno, i džamija stradala. (9. Acta turcarum Arhiva Hercegovine (ATAH/AT XVIII/856 i XVIII/867.) Pošto je bila potpuno dotrajala srušena je i na njenim temeljima je podgnuta nova i reprezentativna zgrada. Izgradnja ove džamije počela je poslije 1889, a ona je konačno dovršena 1895 godine. (10. Henrik Renner. Durch Bosnien und die Hercegovina, Berlin, 1897, str.352 "es wurde auch den Muhamedanern aus Landesmitteln eine Mosche-erbaut, da die alte zestort worden war". I po evidenciji Odbora IZ Bileća džamija je sagrađena 1895 godine.)

Džamija je građena od tesanskog kamena i pokrivena šesterostrešnim krovom, u imitaciji kupole, pod limom. Uz desni zid joj je prigrađena lijepo građena kamena munara, oktogonalna oblika, visoka oko petnaest metara. U enterijeru se nalazi mihrab bez dekora, minber od kamena i drveni mahfil. Džamija nema predvorja (sofa) kao ni ostale na ovom području. Više njenih ulaznih vrata napisane su na jednoj ploči arapskom pismom riječi islamskog očitovanja (kelimei šehadet) koji je natpis izblijedio i ne može se u cijelosti dešifrovati. Podignuta je sredstvima koje je dala Zemaljska vlada za BiH i domaći muslimani. Vlada je dala 40.000 kruna, a muslimani su dali priloge prema visini poreza. Avdaga Selimović je dao najviše jer je on u to vrijeme bio najbogatiji čovjek u Bileći i najviše je poreza plaćao. On je još bio poznat kao veliki zaštitnik sirotinje i zvali su ga "sirotinjska majka." (11. Bošnjak, Sarajevo, 1906, br.39; 1908 godina broj 35.) Kad je džamija bila dovršena, Avdo Kreso je klanjao dva rekata na dasci postavljenoj na skeli iznad alema munare. Džamija je upisana u gr.ul. k.o. Bileća broj 652, kat. čest. 299/10 i zaprema s dvorištem 369m2 površine.

Bilećka Džamija obnovljena 1895 godine

    U isto vrijeme podizala se je u Bileci, nize dzamije, i pravoslavna crkva i za ciju je izgradnju Zemaljska vlada takodjer dala potrebna finansijska sredstva (12. Pravoslavna crkva u Bileci sagradjena je 1896. "Sematizam srpske pravoslavne eparhije Zahumsko hercegovacke za godinu 1906", Mostar, 1907, str.10.). Dzamija se pocela graditi od neobradjenog kamena i u njene tebelje su vec bila izidana tri velika kamena koji se i danas vide s desne strane do ulaznih vrata. Ovo je bio razlog da je na prijedlog Alage Drljevica obustavljena daljnja izgradnja dzamije i poslana Predstavka caru Franji Josipu u Bec.
      U Predstavci su bilecki muslimani zahvalili Caru na poslanoj im pomoci i zamolili ga da naredi da se dzamija u Bileci sagradi, kao i pravoslavnja crkva, od obradjenog kamena. Car je njihovoj molbi udovoljio i odmah naredio da se dzamija sagradi, isto kao i crkva , od tesanog kamena, sto je i ucinjeno. Kad je dzamija bila dovrsena, car joj je darovao jedan cilim, koji se i sada u njoj nalazi. (13. Camil ef. Arnatutovic, dugogodisnji imam ove dzamije, odnio je pocetkom proslog rata ovaj cilim u Dubrovnik, s ciljem i zeljom da ga sacuva od ratnih pustosenja. Nakon oslobodjenja 1945 on ga je opet u dzamiju donio, gdje se i danas, istina dobro dotrajao, nalazi.) Dzamija i crkva bile su u vrijeme dovrenja njihove izgradnje dvije najljepse i najmonumentalnije gradjevine u Bileci.
      Oko 1925 grom je pukao u munaru ove dzamije i srusio dio zvani "kaca". OVaj dio je kasnije nadozidan, ali jemunara ostala za oko metar kraca i sada neskladno djeluje s masom dzamije. Ona je u toku rata jako ostecena kada se jedna vojska iz nje branila, adruga na nju pucala iz vatrenog oruzja i topova. Tada su na dzamiji porazbijani svi prozori i ostecen krov i zidovi na vise mjesta. Inicijativom Sulejmana ef. Becica dzamija je 1965 temeljito opravljena i dovedena u prvobitno stanje. Njegovim zalaganjem sagradjena je gusulhana (kupalja) kod dzamije, ogradjen harem i renovirana dzamija u Planoj. (14. Sulejman Becic, "djelatnost IVZ Bilece", Glasnik VIS-a, Sarajevo, 1966, br.9-10, str. 472-474, i evidencija Odbora IZ Bileca.)

2. MEKTEB

Nize dzamije, preko puta njenog dvorista, nalazila se do 1941 mektebska zgrada na sprat koja je sagradjena pocetkom ovog stoljeca. Na ovom mestu ili negdje u blizini dzamije postojala je stara mektebska zgrada za koju se takodjer ne zna cija je bila zaduzbina. Iz bosanske salname za 1876 godinu saznajemo da se je u ovoj godini na podrucju bileckog kadiluka nalazila samo jedna mektebska zgrada, a ta je bila, sigurno ova. U novo sagradjenoj mektebskoj zgradi odrzavala se u sobama u prizemlju vjerska obuka, a na spratu je bio stan mualimov. Zgrada je u toku proslog rata jako ostecena i poslije 1950 je srusena. Danas je to prazan prostor koji suzi jednom preduzecu za parkiraliste.

Imamsku, hatibsku i mualimsku duznos u Bileci vrsili su slijedeci: Ebu Bekir hodza bio je 1204. (1789/90) imam nahije Rudine (Bileca). Od 1877 do danas imami su bili: Jusuf ef, sin Abdulahov, Hasan ef. Drljevic, hodza Kreso, Jusuf ef. Arnautovic, Selim ef. Abdovic, MUstafa ef. Arnautovic, Mustafa ef. Pirkic, Osman ef. Drljevic, Muharem ef. Hasanbegovic Ali ef. Kapidzic, Camil ef. Arnautovic, Sulejman ef. Becic, Safvet ef. Karaman i Sakib ef. Hodzic. (15. Sidzil mostarskog kadije, V-62, list 119b; Bosnjak, Sarajevo, 1891, broj 18, 1892 godine. broj 25; Gajret, Sarajevo, 1929, broj 2, str.47, 1934. god. bro. 1 str.22 i 1925.god. br.2,str.32; Glasnik VIS-a, Sarajevo, 1959, br.10-12, str. 510-511, 1966. god, br. 3-4, str. 178 i 1971. god. br. 5-6, str. 333-334.). Dzamiji gravitiraju sela: Prijevor i Zauslje.

3. ČATRNJA (GUSTIJERNA)

U dvoristu pred dzamijom sagradjena je u isto vrijeme kad idzamija, velika catrnja u koju je dovedena voda olukom s dzamijskog krova. Kad se iza prvog svjetskog rata prosirivao vodovod u Bileci ova je catrnja napustena i zatrpana i mislila se dovesti voda pred dzamiju iz gradske vodovodnje mreze. Od toga se iz nepoznatog razloga odustalo pa je catrnja ociscena, oprana i ponovo dovedena u ispravno stanje. Radnike koji su obavili ciscenje i pranje catrnje platio je vlastitim sredstvima Ali ef. Kapidzic, onovremeni imam dzamije. Austrougarska uprava je oko 1885 sagradila jednu catrnju u Bileci i provela vodovod. Od izgradnje gusulhane pred dzamijom u koju je dovedena voda iz gradske vodovodne mreze, catrnja ne sluzi svoj svrsi.