VRATIMO SE KORIJENU SVOME Svi mi smo izrasli iz korijena kojega je zasadio Jedan i Jedini, naš Bog Svemogući. Nijedno ljudsko biće, koje je ikada živjelo na ovoj zemlji, nije izraslo osim iz tog korijena. Korijen nas hrani, održava, izdržava i uzdržava. Korijen nas uzdiže i daje nam snage uzrasti, odrasti, proklijati, razgranati se, propupati, razbeharati i pognati nove izdanke. Iz korijena je počeo život i iz korijena se nastavlja život. Ljudi, porodice, plemena, nacije i rase imaju korijene. Time se nastavlja Kreacija Svemogućega.

Britansko Carstvo, odnosno današnja Britanija, vuče svoje korijene iz Rimskog Carstva. To je Carstvo pobjeglo na današnje Britanske Otoke ispred naleta Bizanta. Sobom su odnijeli, između ostalih imetaka, i jezik i po tome su korijenu danas prepoznatljivi. Iako je u modernoj lingvistici Engleski klasificiran kao „niski Njemački“ (tiefe Deutsch), za razliku od „visokog Njemačkog“ (hoeche Deutsch), taj jezik vuče korijene iz Latinskog. Rječnik Engleskog je jedan od najvećih na svijetu po broju riječi, sa više od pola milijuna. Međutim, više od 60 % riječi imaju korijen u Latinskom. I to se ne da sakriti.Oni, koji su pred više od hiljadu godina pobjegli na zapad jer više nisu mogli vladati onako kako su htjeli, posadili su svoje korijene iz kojih su opet izrasli današnji diktatori. U tome su uspjeli jer nisu zanemarili svoje korijene.

Dočim današnja Britanija vuče svoje korijene iz Starog Rima, Bosna vuče svoje korijene iz Bosne. Bosna nije nikada nikamo išla praviti svoja carstva po svijetu. Bosna nije nikada pobjegla iz svoje kolijevke drugamo s time da se opet nametne svijetu. Bosna nije nikada napustila svoje korijene. Bosna je oduvijek bila postojana i ponosna. Izrasla iz svojega korijena kojega su stoljećima drugi htjeli uništiti i iskorijeniti.
Nigdje u dokumentiranoj povijesti ne postoji „Hrvatičica“ ili „Srpčica“ kao pismo. Ali postoji „Bosančica“! To je neiskorjenjiv korijen. Sve drugo, u usporedbi, pada u vodu.

Moji biološki korijeni, na muškoj strani, potiču od Ivana-Aziza Milićevića i Ane Smoljan, a na ženskoj strani od Ivana Ćorkovića i Ružice Perkić. Kroz njih, i njihove pretke, moji korijeni sežu diljem Bosne i Hercegovine, dokumentirano, unatrag, do 1637. godine. Ti su korijeni učvršćeni nacionalnim korijenima cijele Bosne. Svi oni s kojima su moji pretci živjeli i radili su isto tako moji korijeni. Tako ja vidim Bosnu. Ja imam knjigu koju su skupa napisali i objavili, 1894. godine, moj djed, Ivan-Aziz Milićević, i njegov dugogodišnji suradnik, Osman-Nuri Hadžić.

 Naslov knjige je „ Mearif - Muhamedanski Kalendar za (hidžretsku) godinu 1312“. 

 To su moji korijeni i to su isto tako i korijeni Bosne. Samo u Bosni ima takvih korijena.

 
Željko MILIĆEVIĆ za Kapidzic.com

Gdn. Milićević živi i radi u Ottawa-i, Kanada i član je glavnog odbora Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike.